Marko spasяva bъlgarka robinя
Sedi Marko nakraй sinьo more,
nakraй more pod bela čadъra,
pa si pazi turci da ne vrъva,
da ne vrъva turci po drumove,
da ne vlezna u burgarska zemnя.
Koga bilo u sveta nedelяя,
rano mu se drumi zaprašiя,
izpiщaя dva sivi sokola,
izpiщяa kato lюti zmii.
Pravo bega bugarka devokя,
pravo bega na bela čadъra:
- Lele, Marko, lele, milo brate,
ti si, braйno, mnogo otъvnalo,
i mene če, braйno, da otavneš!
I po neя osem arapčeta,
a Marko im potio govori:
- Takom Boga, osem arapčeta,
da popraša bugarka devokя.
- Nadzad, nadzad, Markote юnače,
ti ne prašaй bugarka devokя,
nelo žali tvoя rusa glava,
kakvo glava po drum če ti skača!
Razlюti se Markote юnaka,
ta izvadi sablя na sglabove,
razvъrte se nalevo-nadesno,
ta pogubi osem arapčeta.
Ta si sedna pod bela čadъra,
ta si praša bugarka devokя:
- Oй ta tebe, bugarka devokьo,
ot koя si pusta pokraйnina?
A ona mu potio govori:
- Takom Boga, Markote юnače,
koga sedoh u turci robinя -
čista vera, Bog da gi ubie,
al ne znaя rodstvo da gledaя.
Pa si sedoh u cъrni arapi -
mrъsna vera, Bog da gi ubie!
Tam imaše po-stara robinя,
ona vika: "Kate Kanteleno,
zaщo sediš arapi robinя?
Tize imaš do troica bratя,
se sa bratя kraleve, baneve.
Marko sedi nakraй sinьo more,
nakraй more pod bela čadъra,
baщa ti e kralя Vukašina,
makя ti e kralica Elena."
Zatova sъm, Marko, pobegnala!
Togaй sa se brat i sestra našli,
otvede я doma na dvorove,
a makя mu potio govori:
- Lele, sinko, Markote юnače,
se mi, sinko, robini dovodiš,
oti, sinko, sestra ne dovedeš?
On na makя potio goviri:
- Lele, mamo, lele, mila mamo,
tova mi e sestra Kantelena!
Togaй sa se dvete pregъrnali,
ta sa dvete s duša razstanali.
