* * *
Mara i Marko kapetan
Vezak vezla Ivanova Mara,
Vezak vezla, niz more gledala,
Ugledala u moru đemiju,
U đemiji Marka kapetana;
Vezak baci, u kraj mora trče, 5
Pa doziva Marka kanetapa:
„Čuješ li me, Marko kapetane!
„Je si l' davno iz Senja bijela?
„Je si l' vid'o Iva gospodara?“
A Marko je njojzi govorio: 10
„B'jela vilo, Ivašova Maro!
„Njesam davno iz Senja bijela,
„Vido sam ti Iva gospodara,
„Neće doći za petnaest dana.“
Kad to čula Ivanova Mara, 15
Ušetala u đemiju tanku:
Dočeka je kapetane Marko,
Š njome šeta po đemiji tankoj;
Kad je sunce na zahodu bilo,
Š njom ušeta lađi u odaju, 20
Držao je tri bijela dana.
Za prvu je noćcu darovao
Zlatan đerdan s grla do dojaka;
Drugu noćcu prsten diomanat;
Treću noćcu od svile kavada. 25
Ode Mara dvoru bijelome,
U svom putu ne sreta nikoga
No Ivana svoga gospodara,
Pita Ivo svoju vjernu ljubu:
„Đe si bila? ko te darovao? 30
„Ko ti dade zlatnoga đerdana?
„Ko ti dade prsten diomanat?
„Ko l' obuče svilena kavada?“
Mara laže, a pravo ne kaže:
„O Ivane, mili gospodare! 35
„Ja sam bila u moje matere,
„Majka mi je prsten darovala,
„Mila braća zlaćena đerdana,
„Starac babo od svile kavada.“
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 138-139.
