Logom leži
Logom leži mlad golubak;
Sav u živom ognju gori:
Sile su mu malaksale:
Bočica ga teška mori.
Više njega lebdi sjetna
Poražena golubica:
Svog dragoga tića gleda,
Pa premire, kukavica;
Gleda tića, gdje se muči:
Pa ga svojom dušom grije;
Svaki pokret, sirotanka,
Očima mu svojim pije.
On uzdahne : .. .. uzdah njojzi
Odvali se iz dubine:
On se malko porazvedri:
I njoj lice odmah sine.
To ne leži siv-golubak,
Nit je kraj njeg golubica:
Nego sinak.... a kraj sinka
Ojađela, vaj! mamica
Bdi nad svojim bônim čedom:
Požude mu s oči lovi:
Ponude mu slatko pruža:
Željici mu svakoj govi ....
Bog je sami taj plamenak
U majčinu grud žažega’,
Najsvetija stvar na zemlji
Majčina je zlatna njega.
Nema slike da prestavlja
Pobudnijeg na sv’jet čina:
Nad majčinu sliku — kada
Lebdi pokraj bôna sina. —
