Lov Kraljevića Marka na Đurđevo
U lov rani Kraljeviću Marko.
Prvo sunca na svetoga Đurđa.
Sveti Đurađ u nedjelju mladu;
Nit’ s umio nit' Bogu molio,
Britku svoju sablju povadio. 5
Uze Marko hrte i obgare.
I ponese sive sokolove.
Kad je doša do gorice crne,
Hrte šalje ispod gore crne;
A sokole povrh gore crne; 10
Hrti laju i obgari viču.
Stoji klika sivih sokolova.
Kad to čuo Kraljeviću Marko,
On uzimlje tešku topuzinu,
A zagrće.mrku medjedinu, 15
Na Šarcu se zaokreta Marko,
Misli Marko. žalosna mu majka,
Da teraju hrti mrka vuka.
Ne teraju hrti mrka vuka,
No teraju zmiju krilašicu 20
Od šet kriIa, od četiri glave.
Pod konja je doletjela Marku,
Pa prionu Marku uz koljeno.
Sve uttnu Markovo koljeno,
Da obranl zmiju krilašicu: 25
On se hvati za britku tu ćordu
Utrnu mu ruka do ramena.
Ona s' savi oko vrata Marku,
Pa mu gleda među oči cme.
Teška zmija, još je teži Marko. 30
Leti Marko dvoru bjelome,
Pred dvorom je Vukašine kralju.
Pa govori Kraljeviću Marko:
„O moj babo, Vukašine kralju,
Pogledajte sina Marka svoga, 35
Kakav ti je lovak ulovio,
Prvo sunca na svetoga Đurđa,
Sveti Đurađ u nedjelju mladu,
Nit' s umio nit' s Bogu molio,
Od bedrice ćordu povadio.“ 40
Kralj priskoči i otvori vrata.
Kud mu vtdje zmiju oko vrata,
Kralj pobježe u bijelu kulu,
Jer ne može gledat od žalosti
Svoga sina Kraljevića Marka. 45
Marko veli svojoj staroj majci:
„O starice, stara moja majko,
Otvori mi bijeloj kuli vrata,
I otvorl kane i dućane,
I otvori zelenu avliju!“ 50
Majka skoči i otvori vrata.
Kad mu vidje zmiju oko vrata,
Brže bolje zatvorila vrata,
Jer ne more gledat od žalosti
Svoga slna Kraljevića Marka. 55
On dozivlje sestru Jerosimu:
„Oj bora ti, sestro Jerosima,
Otvor’de mi bijeloj kuli vrata,
I otvori kane i dućane,
I otvori zelenu avliju. 60
Pa 'š vidjeti Marka brata svoga,
Kakav ti je lovak ulovio,
Prvo sunca na svetoga Đurđa,
Sveti Đurađ u mladu nedelju
Nit' s' umlo nlt' Bogu molio, 65
Od bedrice ćordu povadio!“
Skoči seka i otvori vruta.
Kad mu vidje zmiju oko vrata,
Brže bolje zatvorila vrata,
Jer ne može gledat od žalosti, 70
Svoga brata Kraljevića Marka.
A kad vidje Kraljeviću Marko,
Da on nema već od roda svoga,
Tko bi njemu otvorio vrata,
Grozne suze Marko prolijeva, 75
I dozivlje ljubu Anđeliju:
„Anđelija, moja ljubo vjerna,
Iznes'de mi dva nejaka sina,
Da ih vidim za života svoiga!“
Kad ga čula ljuba Anđelija, 80
Iznese mu dva nejaka sina,
Pa govori zmiji krilašici:
„O zmijice. po Bogu sestrice,
O sestrim te mladom nedjeljicom,
Pusti, zmijo, mog junaka Marka, 85
Što će njegva dva nejaka sina!“
Sađe zmija u travu zelenu,
Pa iz trave zmija progovara:
„Anđelija, o ljubo Markova,
Ja nijesam zmija krilašica, 90
Već ja jesam mlada nedjeljica.
Svjetuj ljubo, svog junaka Marka,
Da ne rani u lov u nedjelju
Prije neg s' umije i Bogu pomoli.
Da ti vidiš mojih grdnih rana, 95
Što je mene Marko izgrdio
Sve raneći u lov u nedjelju“
Bijelo joj je lice pokazala,
Sve joj bijelo lice izgrđeno.
„Ovo j' mene Marko Izgrdio, 100
Kad podrani u lov u nedjelju,
Nit' s' umije nit' Bogu pomoli,
Van potegne ćordu od bedrice,
I bijelo meni grdi lice.
Da me nlsi, ljubo, posestrila, 105
Ja bih bila Marka pogubila.“
Ode zmija u travu zelenu;
Nije zmija, van mlada nedjelja.
Dotada je Kraljeviću Marko
On slavio svetoga Nlkolu, 110
A otada Kraljeviću Marko
On ne slavi svetoga Nlkole,
Već on slavi svetitelja Đurđa.
Iz zbirke Luke Marjanovića. U „Dragoljubu“ VI teč.
