Crne Gore krajino i krilo,
rodom svakim Italijo srpska!
Njivo zlatna i livado cv'jetna
i vjernošću postojano gn'jezdo!
Crno srce dušmaninu davaš,
a odžbini kitu i pohvalu!
Rasti, cv'jete, divoto junačka
i pohvalo oca Gore Crne,
ej viteštva izležalo pravo,
čvrsta vjerom, postojana djelom!
Kami Turstvu na tvoje granice,
a blago ti rodu i plemenu!
Ko se tobom porediti može
al' se djelom hrabrim pokazati?
Ti si mati srpske Gore Crne,
ubranilo sokolovska gn'jezda!
Na tebe se teško tuže Turci,
slave tebe prosti stihotvorci,
klik junaštva i guslara fale,
a najviše tvoja djela slavna.
Bojevi te teški odvojiše,
jek pušakah sv'jetu proglasiše!
Lomeć Turke svobodu si stekla,
o nahijo i pleme viteško!
Podobilo Sparte, Kartagene,
a Srbaljah diko i pohvalo!
Veziri te mnogi velji pamte
lijuć krvcu, s tobom se bijući
i pred tobom u trku bježeći;
crne su im postavale majke, -
kako vazda, tako i danas je.
Amin, bože, ko do tebe može!
