Kralj Vukašin/22
| ◄ ПОЈАВА VII | POJAVA I | ПОЈАВА II ► |
ČIN ČETVRTI
POJAVA I
Šator Vukašinov. — Ulaze Vukašin, Uglješa, Gojko, Srećko, Dijak. — Malo kašnje: Kraljević, Nikša, na ulasku.
VUKAŠIN:
(On se sklanja, a ja još radije. —
Mir zaključiv i stupajuć’ odmah
S prigrljenim krstom na Moslimca,
Mislim da ću za svoj grijeh lakše
Izmoliti oprošgaj u Boga.)
(Sjeda, pa veli glasno.)
Knez će doći otud sa svojima,
A vi ovdje oko mene stan’te.
GOJKO:
Vukašine, kad nagnusmo tamo,
Pazi dobro šta ćeš ugoditi.
VUKAŠIN:
Poslanik je ugodio glavno;
Čast sačuvah, a što nemam snage
Da održim, to pustiti moram.
Srce mi se kida, nu drukčije
Sad mogućno nije. Vrijeme će
Valj’da doći kad ćemo pošteno
Sve povratit’ što puštamo danas.
UGLjEŠA:
Hoću li ti sad uvesti Marka?
VUKAŠIN:
Neka dođe.
UGLjEŠA:
Nu molim te, Vukša,
Zadrži se od ukora svakog.
VUKAŠIN:
Neka dođe. (Bog bješe ga dojsta
Postavio pokraj mene, da mi
Uv’jek pravdu šapuće na uho;
Ali uho ja zatvorih, njega
Svom dužinom desnice udaljih,
Te on sada do mene je kao
Bič, kojim me Bog ljutito šiba).
(Uglješa uvodi Marka).
KRALjEVIĆ:
Zla kob do sad stajaše međ’ nama,
Da nas drži razdvojene, oče;
Nu današnjim iščezava mirom;
Te dva srca stvorena da s’ ljube
Opet s’ evo t’jesno skopčavaju.
Ako sam ti u čem sagr’ješio
Oprosti mi, molim.
VUKAŠIN:
Marko, Marko !...
Nu što bilo, u zaborav palo.
Nek ti od sad nov otpočne život
Prema ocu, pa otac sve prašta.
(Pruža mu ruku).
Ovdje, sine, pokraj mene stani.
Bog te stvori da najpreči oslon
Uzbudeš mi; ovdje, ovdje stani.
NIKŠA:
Knez dolazi.
VUKAŠIN:
S mjesta ga uvedi.
|