Kralj Vukašin/09

ČIN DRUGI

POJAVA IV

POJAVA IV
Racko i Jelena.

RACKO:
Sv’jetla gospo, po nalogu tvome
Otjeran je Vidoje iz stana.
JELENA:
Ha, već jednom! čisto sad odišem,
Kud god bih se krenula, taj čovjek
Preda mnom bi svagda iskrsnuo,
Da me samo podsjeti na djelo
Komu želim da otupim spomen.
Neka ide. Kriv je i on dosta,
Više možda sa svog malodušja
No sa zloće, al’ je kriv; nek ide.
Šta poslanik radi?
RACKO:
Obilazi
Po taboru, i vojvode glavne
Na mir živo nagovara.
JELENA:
Nemir
Uv’jek bio sa njegovim duhom!
A ako ga poslušao Lazar,
Poginuo od nevjerne ruke
Koja smaknu i mojega sina.
Daj mi konja, Racko, i u pratnju
Pouzdana dva tri konjanika;
Pa dostavi mojim prijatelj’ma
Da ih čekam na sastanak tamo
Pokraj Strume. Odmah neka dođu.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.