Kraljevska proklamacija od 20. oktobra 1918.

JUGOSLOVENIMA

Neji kod Pariza, 7. (20.) oktobra 1918

BRAĆO!

Kad sam doznao danas za muževski i pravedni odgovor velikoga Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država našem vjekovnom neprijatelju Austriji: kad sam vidio proglašeno pravo slobode i ujedinjenja Jugoslovena, uzbudio sam se od radosti pred pravdom, učinjenom onima od našega plemena, koji su za to stradali i mučili se u Domovini i izvan nje. Kad sam, krajem jula 1914., objavio rat Austriji, rekao sam: „Tržim mač za ujedinjenje Jugoslovena“. Borih se do života i skrhana mača, pa ipak, evo, Bogu svava, vidjeh ostvarenje mojih zamisli, vidjeh Jugoslaviju jedru, oslobođenu. Zamišljam je već veliku, naprednu i prosvijećenu, kako se razvija u demokratskom duhu na udivljenje civilizacije i slobodnih ljudi. Evo me, braćo, danas evo pao vazda s vama i uz vas.

Jugoslavija ne može se zamisliti bez svih Slovenaca, Hrvata i Srba.

U našoj Crnoj Gori, dobro znate, od davnina žive najbolji Srbi i Jugosloveni. Njihova prošlost, njihove muke i njihove borbe poznate su cijelom svijetu kao i vama. Nema naroda koji je pretrpeo toliko muka i jada u borbi za dragu slobodu.

Braćo, sa najvećim zanosom, radošću i oduševljenjem danas svečano izjavljujem da želim — a uvjeren sam da istu želju ima i sav moj vjerni narod u Crnoj Gori — da i naša mila Crna Gora bude sastavan dio Jugoslavije, da časno uđe u jugoslovensku zajednicu, kao što je časno i do kraja za nju ratovala i stradala. Želim, da se složimo i bratski uredimo u jugoslovensku konfederaciju, u kojoj će svak sačuvati svoja prava, svoju vjeru, uredbe i običaje, i u kojoj niko neće smjeti nametati prvijenstvo, već da svi budemo jednaki u čedrim njedrima majke Jugoslavije, te da svak bratski i složno radi na njenu napretku i veličini u društvu slobodnih i prosvijećenih naroda.

Raduj se, majko Jugoslavijo, ovome doživljenome danu i ti u njoj. Narode, oko ponositih naših gora Triglava, Velebita, Biokova i Lovćena gore, i ono lijepe svete srpske Fruške Gore, Avale, Romanije i Veleša! I radujmo se vaskrsu nezavisnosti braće Čeho-Slovaka i mnogo napaćenih Poljaka! Zaželimo podizanje Rusije od strašnoga njenog pada, da se brzo osvijesti i ispravi, i da vidi nas, svoju, mlađu braću, sjedinjenu i radosnu u stečenoj slobodi!

Pozdravimo spori povratak Alzasa i Lorena velikoj i blagorodnoj im Otadžbini! Slavna Italija ubrzo se zagrlila sa potlačenom djecom. Neka zlatna sloboda sijne svijema koji su za njom čeznuli.

Pozdrav svoj dragoj braći Jugoslovenima od strane dugonapaćenog, a danas najsrećnijeg i najradosnijeg Jugoslovenina — Kralja Crne Gore.

ŽIVIO PREDSJEDNIK VILSON!

ŽIVJELI SAVEZNICI!

NIKOLA S. R.

Predsjednik Ministarstkog Savjeta, Ministar Spoljnih Poslova serdar EVGENIJE POPOVIĆ s. r.

Ministar Finansija i Građevina M. VUJOVIĆ s. r.

Ministar Unutrašnjih Poslova, Zastupnik Ministra Vojnog NIKO HAJDUKOVIĆ s. r.

Ministar Prpsvjete i Crkvenih Poslova, Zastupnik Ministra Pravde D-R PERO Đ. ŠOĆ s. r.

Izvori uredi

Glas Crnogorca, br. 56 od ponedeljka 8. oktobra 1918.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Nikola I Petrović, umro 1921, pre 103 godine.