* * *
Kad svatovi sednu za trpezu
(Bokeška.)
Isteče jasan mjeseče,
A za njim zv'jezda danica.
Govori zv'jezda danica:
„Pričekaj, jasan mjeseče!“
Govori jasan mjeseče: 5
„Nemam te kade čekati,
U gradu mi je naranča
A pod narančom postelja,
Svakoga cv'jeća nasuta,
Najviše ruže rumene 10
I violice crvene
I te jabuke bijele.
Na njoj mi spava mlad Jovo,
Na ruci mu je đevojka
Lijepa Mare nevjesta. 15
Popuhnu vjetrić sa mora
Okruni cv'jetak naranče,
Pade mi Mari na lice:
Stala je mlada proklinjat':
Neka te, neka, narančo! 20
Ti dosta cv'jeta ćetala
A malo roda rodila,
Kad mi se ne daš naspati
Mojemu rabru na ruci! —
A kad se mlada razmišlje, 25
Stade naranču otklinjat':
Neka te, moja narančo!
Ti dosta cvjeta ćetala,
Još više roda rodila,
Kad mi se ne daš omrazit’ 30
Rabrovu tatku i majci!“
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pesme (ženske), većinom ih u Slavoniji skupio Đorđe Rajković. Izdala "Matica srpska", u Novome Sadu u štampariji Ignjata Fuksa, 1869., str. 108-109.
