Zoro rujna...

Zoro rujna... Pisac: Isidor Ćirić

Zoro rujna, ja te ljubim jako,
Ljubim tvoju rumen razlivenu;
Kol’ko puta gledah tebe tako
Isto kao ružu razvijenu!

I ja volim u mislima svojim
Porediti svoje prošle danke, —
Kad k’o sunce u nedrima tvojim,
Međ ružama prve sanjah sanke.

Al’ se duša i zapadu kreće,
Gledi ono plamenito zlato,
Gledi blago na nebu trepteće,
Što je tihom uživanju dato.

Eno sunce za goru dospeva,
I sada ga duša moja prati,
U njojzi mi, sva sjajnost odseva;
Jedna mis’o tom se slavom zlati:

Blago onom, ko po divnom visu
U doline tako tihe sađe.
Svoja dela gleda u mirisu,
Potomcima pitajuće slađe!

Izvor

1865. Vila, list za zabavu, književnost i nauku. Godina prva, broj 41, str. 497.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Isidor Ćirić, umro 1893, pre 131 godina.