Zoro rujna...
| Zoro rujna... Pisac: Isidor Ćirić |
Zoro rujna, ja te ljubim jako,
Ljubim tvoju rumen razlivenu;
Kol’ko puta gledah tebe tako
Isto kao ružu razvijenu!
I ja volim u mislima svojim
Porediti svoje prošle danke, —
Kad k’o sunce u nedrima tvojim,
Međ ružama prve sanjah sanke.
Al’ se duša i zapadu kreće,
Gledi ono plamenito zlato,
Gledi blago na nebu trepteće,
Što je tihom uživanju dato.
Eno sunce za goru dospeva,
I sada ga duša moja prati,
U njojzi mi, sva sjajnost odseva;
Jedna mis’o tom se slavom zlati:
Blago onom, ko po divnom visu
U doline tako tihe sađe.
Svoja dela gleda u mirisu,
Potomcima pitajuće slađe!
Izvor uredi
1865. Vila, list za zabavu, književnost i nauku. Godina prva, broj 41, str. 497.
|