Za dušinim letom
| Za dušinim letom Pisac: Stevan Luković |
Oh, kako gluhi pokoj puni
Tamninu noći mirne,
Žalosno muči staro drvlje,
Ni vetrić da ga dirne.
Grana mu svod se mračni svio
Tamničke crnji stene —
U gusti mrak se prazno gube
Od suza mutne zene.
Na nebu jedva dve-tri zvezde
Slabačko, blago zrače,
Oblaci tavni dok se mukom
Po crnom svodu vlače.
Blage i blede, dve ih vidim,
Jedine u toj tami —
Anđeli mira, tiho straže
Daleko, mirni, sami.
Gledam ih... duša k njima tone
Slobodna, laka, žudna...
Gledam: dva oka meka, blaga
Anđela daljna, budna...
Izvor
uredi- 1903. Pesme Stevana Lukovića. str. 16.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Stevan Luković, umro 1902, pre 122 godine.
|