Zaplakalo...
| Zaplakalo... (1864) Pisac: Milan Đorđević |
Zaplakalo lišće bledo
Na drvetu mog života;
Uginuće drvo trošno
Bez ikakva rodu ploda.
Nije tica zapevala
U gustome zelenilu
Rodu svome plemenitom
Pesmu milu.
Samo šumor sudbu kune,
Besan vijor, olujine,
Što će grane da pokr’a,
Što će drvo da ugine.
I taj šumor suzu nosi,
I taj šumor samo tuži,
A tužeći vek kazuje:
Preteško je mojoj duši.
*
Kad ugine drvo trošno,
Kad popada lišće dole,
Leteć’ šumor grobu svome
Kazaće vam moje bole.
Izvor
uredi1864. Danica. List za zabavu i književnost. Godina peta, broj 2. str. 24.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milan Đorđević, umro 1884, pre 140 godina.
|