10.
Želja
Vidim, kako vene tvoje lijepo cvijeće,
O, božanska željo! I tu, gdje si davno
Veselje i život raznosila sobom,
Sad je puno tuge, prazno, nijemo, tavno.
Sa zlaćanom kosom i osmijehom blagim
Ti drugarka bješe mladosti mi rane,
Kroz život sam s tobom sanjajući lutô
U moru od nada topeć' mlade dane.
Ah, ja blažen bijah u mirisu sreće
Kad s tobom u svijetu svud gledah ljepotu,
I ne spaziv groblje nada, koje rasuh,
– Obumro u tebi, u tvoju toplotu ...
Pa gdje, gdje si, sada?! Onaj šum što prosu
U dubini duše, koji život dade,
Zar da bude samo šum duhova nijemih
Kojima je sve prošlost?!
Al' dok još imade
Na usnama ognja, zašto pitat: gdje si?!
Vječna kao nebo ti ne mriješ nigda!
Čak daleko poslje u mogili mojoj,
Kad i sama praha nestane mi tude:
U eteru plavom naći ćeš me opet,
Da me s nova stvoriš, da me opet bude.
Herceg-Novi
