◄   УГЛЕД 6 UGLED 7. УГЛЕД 8   ►



UGLED 7.



PROVODADžIJA, OTAC I MATI VRAĆAJU SE.

PROVODADžIJA: A vi se razgovarate, to jest?

MLADOŽENjA: Malo.

DEVOJKA (iziđe napolje).

PROVODADžIJA: Baš lepu kćer imate, da je Bog živi!

MATI: Bre dobra mi je, sirota, i pametna, a radena, radena - ja ne znam, otkad je malo odrasla, sasvim sam odmorna.

PROVODADžIJA: E prijatelju, da vam kažemo zašto smo, to jest, došli. Kao što sam kazao, to jest, ovaj gospodar, mlad kao što ga vidite, ima kuću, vinograde, staje i sve što mu je nužno, to jest, da može lepo živiti. Naumio je, ako bude božija volja, sebi druga tražiti, a i treba da se, to jest, oženi. Bez žene biti, to nije ništa. Istina, njega su mlogi, to jest, nudili, no ja kako poznajem i njega i vas, mislim, to jest, da je za njega najbolja prilika, to jest, vaša kći: zato sam ga, to jest, ovamo i doveo.

OTAC: Ja vam blagodarim, ali vi znate, kao što sam i kazao, ništa ne može silom nego ako bude od Boga suđeno.

PROVODACIJA: Da, da! Ako bude, to jest, od Boga suđeno. Ja mislim da mu nemate šta zabaviti.

OTAC: Bože sahrani! Vi ste Devojku vidili; raspitajte i dalje, a i mi ćemo raspitati, pak ako bude od Boga suđeno.

PROVODADžIJA (mladoženji): Kako vam se dopada devojka?

MLADOŽENjA: Ona se meni vrlo dopada.

PROVODACIJA: E, pak šta ćemo tu mlogo, to jest, raspitivati. Sreću niko ne nađe sa svećom. Dajte devojku da je darujemo. (Mladoženji.) A?

MLADOŽENjA: Kako znate, (lagano) gledajte za novce.

PROVODADžIJA: E, šta ćemo više, to jest.

OTAC: Kad je tako, nega Bog blagoslovi. Ajde, ženo!

MATI: Oprostite, bogme nismo se nadali pa devojka nije ni prepravna, a i mlada je jošt.

PROVODACIJA: E molim vas, samo sreća od Boga i dobar, to jest, život. (Mati odlazi.)

OTAC: To bogme. Samo neka su od Boga srećni, i neka se paze.

MLADOŽENjA: (Novce zaboga!)

PROVODADžIJA: Kao što ja momka poznajem, nije lepo da ga u oči falim, a čućete, to jest, i od drugi kako je dobar, vredan i pametan. Ne zna vam taj šta su kafane, šta su karte i druga đavolstva, to jest.

MLADOŽENjA: A, toga nema.

OTAC: Samo karte ne; to je otrov za mlada čoveka.

PROVODADžIJA: Vidićete i znam da ćete mi blagodariti.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.