◄   УГЛЕД 3 UGLED 4. УГЛЕД 5   ►



UGLED 4.



PROVODADžIJA S MLADOŽENjOM (stupi)

PROVODADžIJA: Pomozi vam bog!

MATI: Bog vam dobro dao!

PROVODADžIJA: Jeste li radi, to jest, gostima, he, he, he.

MATI: Dobro ste nam došli. Zapovedajte sesti. (Mladoženji.) Molim izvolte.

MLADOŽENjA: Ljubim ruku. (Sednu.)

PROVODADžIJA: Pa kako ste, kako se naodite?

MATI: Blagodarim na pitanju, zdravi smo, fala bogu a to je, mislim, najviše.

PROVODADžIJA: Tako je, zdravlje je najveće, to jest, blago na svetu.

MATI: E molim vas, blago je lako steći, samo kad je čovek vredan.

PROVODADžIJA: Verujem, osobito kad je mesto kao kod vas. Gledim, lepa se varoš učinila.

MATI: A vi niste skoro ovde bili?

PROVODADžIJA: Ima šesnaest godina, to jest.

MATI: O, od tog doba mnogo se koješta izmenilo. I mi smo lane kuću pravili.

PROVODADžIJA: To se vidi. - A gdi nam je gazda?

MATI: Taki će doći. Mlogi poslovi, znate, a mora svud da je sam. Na sluge čovek ne može da <se> osloni.

PROVODADžIJA: Bogme bez gazde nema ništa. Tako je i kod nas, to jest; kuća sama, svašta dosta, pa kako se čovek najmanje, to jest, udali, eto ti štete. Otkad se kanimo malo kud izići, pa nikako; ja, to jest, u poslu na jednoj strani, ovaj gospodar na drugoj, to jest. Najposle vidimo nije vajde; pet, šest stotina forinti više ili manje, što mu drago.

MATI: Propada, bogme, gospodaru! Ako se nigdi ne pazi, to se pazi kod nas, i ja, i moj muž neprestano kod mlađi; a sirota devojka i ne vidi nam se od posla. Čudim se kako se ne razboli.

PROVODADžIJA: Mladi, to jest, mogu da podnesu više. (Mladoženji.) Znate, kad ste vi terali volove u Beč?

MLADOŽENjA: Ja nisam nikada terao.

PROVODADžIJA: Naravno, to jest, da vi, to jest, niste terali, nego ste imali nastojnike; ali ste se i vi dosta, to jest, napatili. Koliko ste onda, to jest, profitirali?

MLADOŽENjA: Ne znam.

PROVODADžIJA (za sebe); Mazgov! (Jasno.) To je čudo da nikada neće, to jest, da kaže koliko kad profitira.

MATI: Takav je i moj muž; jedva i meni kaže, a kamoli kom drugom. Nego sve se teška, kanda nema ni prebijene krajcare. Ja sam se ljutila, no vidim da ima pravo, jer se ovako više čuva.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.