◄   POJAVA III POJAVA IV POJAVA V   ►

POJAVA IV
Kraljević Marko i Relja Krilatić, dolaze pod grm, Milošu.

MARKO:

Pobratnmi, čujte, kako zviždi silno,
To se noćni dusi sa vilama bore;
I kad s’jevne munja, ja ih vidim divno,
Kako plamte gnjevom vrh strmene gore.
Hej, kol’ko sam puta topuzinom teškom,
Zavitlao, pobro, u divovsko pleće,
Lomilo se grmlje pod burom viteškom,
A buzdovan perni u oblak pol’jeće.

RELjA:

Sad zmajevi i aždaje,
Odkidaju vrh od gora,
I s urlikom divlja vuka
Bacaju se preko mora.

SVE TROJE:

Neka zviždi vjetar burni,
U ponoći tamne čas!
To, što grli oblak crni,
Viteške je pjesme glas.

MARKO:

Pobratime, čudna sjeta
Talasa mi grudi,
Kao da mi ova gora
Uspomene budi.
Pjevaj, pjevaj, Obiliću,
Dokle bura ori;
Nek me vedri pjesma tvoja
U zelenoj gori.

MILOŠ:

Milo pobro, u gori je
Ravijojle vile stan,
Nad Miročem ona l’jeće,
Stražu čuva noć i dan.
Jednom smo se nadpjevali,
Ja nadpjevah njezin poj, —
Pa će sada osvetnica
Pokositi život moj.

MARKO:

Šta? Zar gorska vila vitezima pr’jeti?
Obiliću, pobro, klikni, klikni glasom!
Pod oblake tamne makar da uzleti,
Moja će je ruka domašiti časom.
Pjevaj, pjevaj, pobro, ne boj mi se vila,
A htjedne li koja da se s nama bori,
Na topuzu mome orlovska su krila,
Stići će je, perni, u zelenoj gori.

MILOŠ:

Ti to želiš Marko?

MARKO i RELjA:

Pjevaj, pjevaj, pobro!

MILOŠ (pjeva):

U mračnoj, burnoj noći,
Što lebdi oko nas,
Hoćeš li, vilo, doći,
Zove te pjesme glas?
Oj, dođi, vilo, oj,
Da čuješ pjesme poj.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dragutin Ilić, umro 1926, pre 98 godina.