Ženidba Miloša Obilića/33
| ◄ POJAVA XII | POJAVA XIII | ► |
POJAVA XIII
Marko, Brodarica i ostali.
MARKO:
Stoj, robe, tu!
GRABANCIJAŠ:
Aha, dolpja?! Vitezi hrabri,
Ona je kriva, držite nju!
HOR:
Probudi mome i Ravijojlu!
BRODARICA:
Oh, Bože moj!
Da slomim krila vitezu tome
Slabačak bješe i munja roj!
MARKO:
Probudi mome i Ravijojlu!
BRODARICA:
Odr'ješi uze, viteže, ti,
Čim mahnem rukom nad njenom glavom,
Minuće odmah iz duše sni.
(Marko je odriješi.)
BRODARICA (diže ruke nad Ravijojlom):
Sanče, sanče,
Nepomače,
Sa kamena,
N’jemih st’jena,
Rastoči se ti,
Kud je nagla
Siva magla,
Gdje odl'jeću sni.
Sanče, sanče,
Vila tače,
U ponoćni mrak;
Zora rudi,
Sve se budi,
Rumen se zrak.
Preko gora i dolina,
Sinjeg mora
I urvina,
Uklanjaj se ti!
Zora rudi,
Nek se budi,
Kogod tvrdo spi!
SVI:
Zora rudi,
Nek se budi
Kogod tvrdo spi!
(Ravijojla i sve zaspale prevuku rukama preko čela i probuđene prenu se.)
HOR DJEVOJAKA:
Šta ovo bi?
Kakav li san?
U vedar dan,
Zaspasmo mi.
RAVIJOJLA:
Gdje sam ja?
Je li ovo sanak pust?
Zanese me oblak gust,
Gdje hiljade munja sja...
HOR:
Međ’ nama si, nevjestice,
Ne plaši se više ti;
Od opake Brodarice
Branićemo tebe mi.
MILOŠ:
Ravijojlo!
RAVIJOJLA (poleti mu na grudi):
Moj viteže, ti si? — Oh, da strašnih snova:
Sred gromova plamnih, bure, vihorova,
Sanjala sam tebe.
MILOŠ:
Sad ne sanjaš više!
Vilinske se čini u nepovrat sviše.
BRODARICA (prilazeći joj):
Sestro, zar ga ljubiš?
RAVIJOJLA:
Kao cv’jetak rosu,
Ljubim kao lasta mirno gn’jezdo svoje;
Oj, sestrice draga, zašto čini osu?
Ta bez njega šta bi pusto žiće moje?!
BRODARICA:
Ljubiš li ga, sejo, budi sretna s njime!
(Snima sa sebe đerdan.)
I njedarca tvoja neka ovo krasi!
Pokloni mu sina, da mu čuva ime,
I neka se slava s njime ne ugasi!
MILOŠ i RAVIJOJLA:
Brodarice, vilo, ti nam seja budi!
BRODARICA:
Ljubiću vas oba, kao nju u gori.
MARKO:
Pa i moje, vilo, ti izvidaj grudi,
Gle ne pijem više, a duša mi gori!
BRODARICA:
Ne brnni se, pićeš još ovoga dana!
CAR I CARICA (koji su sjeli na prijesto):
Ravijojlo, kćeri, prehodnice sjajna,
Milošu, pristupi!
(Miloš i Ravijojla pristupe pred prijesto i kleknu. Carica meće Ravnjojli cvjetnu krunu, a car polaže rukeo bojima na glavu. Dokle se ovo vrši, hor pjeva.)
HOR:
Raduj se, nevo, pred dvore tvoje
Svatovske pjesme vitezi poje:
Otvori vrata nevjestin brate,
Iznesi nevo, darove zlate.
CAR (držeći ruke na njihovim glavama):
Ravijojla, dosada si
Nad planinom vila bila,
A od sada, nevjestice,
Ti nam budi kćerka mila.
Od sad n’jesi Ravijojla
Koju mami gorska slava,
Carska kćerka odsad budi:
Vukosava, Vukosava.
HOR:
Carska kćerka od sad budi:
Vukosava, Vukosava!
(Miloš i Ravijojla ljube cara i caricu u skut i u ruku, a oni njih u čelo. Zatim slave. Djevojke se okupe oko nevjeste i ogrćući je pjevaju sa ostalim svatovima.)
HOR:
Poranio soko ptica,
Gore prel’jeće;
Na jelu je doletio,
Jela trepeće,
Ne treperi, vita jelo,
Nemoj žaliti;
Ta soko će u tvom granju
Gn’jezdo saviti.
BRODARICA (prilazi Ravijojli):
Amo ruku, sejo mila,
Izvješću te ja;
Nek Zorica obasjana
Pred svatima sja.
Mladoženjo primi nevu
U zagrljaj svoj! (Prevodi mu je.)
MILOŠ:
Vukosavo, ljubo moja! (Zagrle se.)
RAVIJOJLA:
Obiliću moj!
MARKO:
Vina amo! Pr’je neg svati
U hram pođu veseli,
Ja već moram pokušati,
Vina srce hoće li?!
Dajte pehar ponajveći,
Kakav pehar? Sude daj!
Sve do kupe kupu meći,
Vina, vina nalivaj!
SVI:
Vina, vina, slugo toči
Grabancijaš gdje je, gdje?
Nek zapjeva i poskoči,
Ne puštajmo njega pr’je!
GRABANCIJAŠ:
Okićeni, sv’jetli svati,
Kad veselje svuda vri,
Veselo ću zapjevati,
Al pomaž’te meni vi.
Mladencima želim sreću,
Da ih prati vesela;
Ah, njihna se ljubav preko
Mojih leđa začela!
Ljubite se, ljubite se,
I od sada ko i pr’je,
Al’ vas jedno molim samo:
Preko mojih leđa ne!
SVI:
Ha, ha, ha, ha! Bride l leđa?!
GRABANCIJAŠ:
Te još kako bride, hoj!
MARKO:
Nek te ništa to ne vređa,
Ta već to je poso tvoj!
HOR:
Nek te ništa to ne vređa,
Ta već to je poso tvoj!
(Sluge donose vina.)
MARKO:
Našto pehar? — Kupe amo!
Sud dvouhi daj mi ta]!
(Dohvati sud za oba uha i podigne.)
Prva kupa, pobratime,
Tvojoj nevi nek je, znaj!
Tebi želim nevjestice
Uz tvog vojna sladak v’jek,
Kaošto je rujno vince
Zagorjelu grlu l’jek!
MARKO (skida sa usana kupu):
Ha — baš krasna lozovina!
Daj donesi vina još,
Da ne reče Brodarica:
E je Marko junak loš!
(Kuca se s Brodaricom.)
Posestrimo, ova tebi.
Neka si mi zdrava ti!
Sad to želim ko i sebi,
Nagni pehar, pij ga, pij!
BRODARICA:
Čašo, zvekni,
Pjesmo, jekni!
Ovaj pehar pobri mom!
Al ti, pobro, topuz leti,
Ruka ti je silni grom!
Pijmo, pijmo, vitezovi,
Nevjestin je ovo čas;
Haj, veselo, sokolovi,
Nek se ori pjesme glas!
SVI:
Tebi želim, nevjestice,
Uz tvog vojna sladak v’jek,
Kaošto je rujno vino
Zagorjelu grlu l’jek!
(Zavjesa pada.)
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dragutin Ilić, umro 1926, pre 98 godina.
|