Vojislav Ilić
Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Elegija
Pisac: Vojislav Ilić


Prestaću i ja skoro. I sa mnom, zanavek možda,
Spomen ljubavi tajne zelena pokriće trava
I večni zaborav s njome. Na mome spomenu surom
     Istrven natpis biće tad.
     No ti, kojoj sam pevô mlad,
U tavnoj, jesenskoj noći, slušajuć poznate zvuke,
Hoćeš li s tugom tada pobožno sklopiti ruke
Za pokoj umrlog znanca? Hoćeš li pojmiti tada
Nejasne reči moje, i teret ljubavnih jada,
     I tajni uzdah moj?
O, znaj da ljubav moju ni večnost otela nije,
Ni gusta, zelena trava, što sunce nada mnom krije,
     Ni hladni prekor tvoj.

18. april 1885.

Izvori uredi

  • Vojislav Ilić: Lirsko pesništvo, strana 249, Vuk Karadžić, Beograd.


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vojislav Ilić, umro 1894, pre 130 godina.