Društvu srpske slovesnosti
Društvu srpske slovesnosti
Društvu srpske slovesnosti Pisac: Jovan Ilić |
- (Slučajno dosad zadržano)
Ej! i ti nam dični vrte cvjetnu!
S punoslavljem blaženosti rajske,
A pod suncem što ne prž nigda; —
Već i tobom Srb se naslađava,
O, utjehe i radosti naše!
Gledajući u obliku tvome
Mile slike veličija svoga,
Cvjetaj, cvjetaj dično i ponosno
Rodu svome nebrojenih ljeta!
Cvjetaj milo smilje i bosilje!
Nek se tvojim mirisima dragim
Svi slav-dusi napajaju redom! —
Blago onom ko te prvi zače,
Još blažije tom što te odgaji,
Te sad možeš tako l'jepo cvasti! —
Bog nek živi knjaza Aleksandra,
Što se brine u dnu i u noći,
A za dobro naroda svojega!
On ni tebe zaboravit ne šće,
Već te obli rosom blagodeti,
A zakrili nadmoćijem blagim
Od udarca nepogode svake,
Ol' od groze olujina divljih,
Da ti mirno procvjetaju plodi,
I okite blaženosti krilo.
Da srb-vile odsada ne cvile
Zabačene i zaboravljene,
Već da tobom njeguju s' i blaže,
Srpskom liku na ponos i diku,
A na radost rodu sveslavskomu!
Blago, blago i onima svima,
Tvom u krugu što djejstvovat mogu!
Najmilijim dragostima srca
Oni će se naslađivat srećni,
Tvojoj slavi, a u trudu svome
Gledeć slavu srpskoga roda opštu!
Ti jer polze koje obećavaš
Vaskolikom milom rodu našem
Srb najbolje tek osjećat može. —
Napomene uredi
- Ova pesma je objavljena u Podunavka 1845, br. 33.
Izvori uredi
- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 13-14, Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.