* * *
Draga kazuje san
Devojčica slavuja budi,
slavuja probudi:
Ustani se, tihi slavjo,
lužanine moj,
Ostav' luge tvoj' zelene, 5
poslušaj mene:
Ti preleti sve ov' gore,
redom planine,
Ti mi pani sred Dobrote,
mijesto moje, 10
Na dvorove draga moga,
đe mi počiva,
I reci mu sve ov' r'ječi,
što ti rečem ja,
Noćas sam mu sanak snila, 15
sanak veseli,
Đe mu mlada ružu berah
pred dvor bijeli,
A ružu mu uz konj davah,
uz konj veseli; 20
A on mene za uzdarja
prsten zlaćeni,
A uz prsten slatki celov,
slatki medeni,
Više valja slatki celov, 25
slatki medeni,
Nego, dušo, burma prsten,
prsten zlaćeni.
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 232-233.
