* * *


Debelić Novak

Gorom jaše Debelić Novače,
Gorom jaše, gorom popijeva:
„Ne bojim se nigdi nikogare,
Još ni cara posrid Carigrada!" 5
Misli junak Debelić Novače
Da ga nigdi nitko i ne čuje,
Al to čuju careve delije.
Oni idu caru kazivati:
„Aj, naš care, aj, naš gospodine, 10
Gorom jaše Debelić Novače,
Gorom jaše, gorom popijeva:
,Ne bojim se nigdi nikogare,
Još ni cara posrid Carigrada!'"
Care svojim slugam tiho zapovida: 15
„Aj, delije, virne sluge moje,
Zasidite u gori zelenoj,
Uhitite Debelić Novaka,
Ter ga živa k meni dopeljajte!"
Sluge cara lipo poslušaše, 20
Zasidoše u gori zelenoj,
Uhitiše Debelić Novaka;
Nit se brani Debelić Novače,
Nit se brani, niti im se moli,
Već ga vode caru čestitomu. 25
Kada ga je care ugledao,
Novaku je tiho govorijo:
„Bora tebi, Debelić Novače!
Je l' istina što ljudi govore,
Da ti jašeš goricom zelenom, 30
Gorom jašeš, gorom popijevaš:
,Ne bojim se nigdi nikogare,
Još ni cara posrid Carigrada?’"
Al govori Debelić Novače:
„Istina je, moj čestiti care!” 35
To se j' caru vrlo na žal dalo,
Govorio Debelić Novaku:
„Sad mi kaži, Debelić Novače,
Kojom ću te smrtjom umoriti?"
Na to se je Novak nasmijao, 40
Govorio caru čestitomu:
„Što me pitaš, moj čestiti care,
Kojom ćeš me smrtjom umoriti?
Veži meni ruke naopako,
Bile noge konju spod trbuha, 45
Šalji s namom trides[et] Turakah,
Da me vode u to polje ravno,
A ti gledaj iz pendžera tvoga
Kako te me pogubiti Turci!"
Njega care lipo poslušao: 50
Veže njemu ruke naopako,
Bile noge konju spod trbuha,
Šalje š njime trideset Turakah,
Da ga vode u to polje ravno.
Care gleda iz pendžera svoga, 55
Kako te ga pogubiti Turci.
Kad su došli nasrid polja ravna,
Kosne Novak kosom junačkime,
Pak je bile otprostio ruke
I britke se sablje dofatio, 60
Pak posiče trideset Turakah.
Care gleda iz pendžera svoga,
Novaka je dozivao lipo:
„Hodi k meni, kad si takav junak,
Služi mene u dvoru mojemu, 65
Dat ću tebi veliko vezirstvo,
Još i moju kćercu za ljubovcu!"
Al govori Debelić Novače:
„Ne budali moj čestiti care,
Volim junak u gori zelenoj, 70
Neg u tvomu dvoru bijelomu,
Što će meni veliko vezirstvo
I što će mi ota kćerca tvoja
Kad u Turka nikad vere nima!"
Ode Novak u goru zelenu, 75
Care osta žaleć na pendžeru.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Zbornik Matije Mažuranića, Milorad Živančević i Vladan Nedić, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 1966, knj. XIV, sv. 2, str. 248.