* * *
[Dve su druge vjerno drugovale]
Dve su druge vjerno drugovale,
U jednoj se vodi umivale;
Što je njima vode ostajalo,
To su one za bor zalijevale.
Bor se suši, pa se selu tuži: 5
"Ili mene bora rasađujte,
Il' dve vjerne druge rastavljajte!"
Voljeli su druge rastaviti,
Nego mene bora rasaditi.
Jednu daše, đe izlazi sunce, 10
Drugu daše, đe zalazi sunce;
Druga drugi po zvijezdi poruči:
"Jesi l' drugo, svikla i obikla!
Sve sam drugo svikla i obikla,
Samo nijesam svoga đuvegije! 15
Ja sam š njime na slogu kopala,
Ja se smijem, on se smijat neće;
Ja se na njeg' itam jabukama,
On na mene ni kamenom neće!
Kameno mu srce materino, 20
Koja ga je srdita rodila;
Što ga nije vesela rodila,
Ko što j' mene moja mila majka!"
|
|
Reference
Napomene
Uz zbirku Mileusnića:
Signatura etnološke zbirke: Egn. zb. 354-15-241 br.168
111. VISOKA JE JANjINA PLANINA - pesma sa poznatim početnim stihom (samo promenjeni nazivi planina); nezabeležena varijanta.
Izvor
- Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 229.
