* * *
Dva mila i draga
Vijala se j' bela loza vinova
Spod onoga belog grada Novoga.
Nije ono bela loza vinova;
Već su ono do dva mila i draga,
Ki se jesu od malena ljubili, 5
I va onu svitlu knjigu učili.
Projdem goru, projdem drugu visoku,
I ogljedam jedan listak javorja,
Pod javorom posteljica razstrta,
Na njoj leži moja mila i draga 10
Kojom sam se iz malena ljubio
I va onu svitlu knjigu učio.
Grihota ju j' na spavajuć ljubiti.
Molit oću višnjeg Boga od neba,
Da propuhne tihi vetrić od mora, 15
Da otruni jedan listak javorja,
I da pade mojoj dragoj na lišce,
Probudi se moja mila i draga.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 190-191.
