Dajte mi kutak

Dajte mi kutak...
Pisac: Jakov Šantić

* * *

                   21.
        Dajte mi kutak...

Dajte mi kutak, tamo, preko mora
U mojoj Boki, usamljen i mio,
U kakvoj šumi maslina i kipra!
Ah, tu bih rado cijeli život bio!...

Kućica jedna uz obalu odmah,
Pobožna, gluha, ostavljena, čeka,
Kô umro kumir iz drevnijeh dana –
Zabačen dobom i nemarom vijeka; –

Ona me zove... Ah, tu bih uz arfu,
U blago veče, kad u moru plinu
Svijetla kola sanjivih zvijezda, –
Pjevao dugo bole i gorčinu...

I tiho, kao blagi šapat s mora,
        Galeo moja, ti bi došla meni,
U mojoj duši vidjela bi sebe
I oltar tuge tobom posvećeni...

Dajte mi kutak, tamo, preko mora,
U mojoj Boki, usamljen i mio,
U jednoj šumi maslina i kipra! –
Ah, tu bi samo, tu bi srećan bio...

Montana, 2. VIII 1904.

Izvor

Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 125.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.