* * *
Damljan i ljuba njegova
U Omera više Sarajeva
Zelena mu gora oko dvora,
I u gori zelena livada,
Na livadi kolo uvaćeno,
U tom kolu ljuba Damljanova; 5
Sve je kolo glavom nadvisila.
A ljepotom kolo zanpjela.
Progovara iz kola Nikola:
"Pokrij lice, ljubo Damljanova;
"Danas će ti Damljan poginuti 10
"Sa tvojega lica bijeloga."
Još to oni u riječi bili,
Puče puška iz gore zelene,
Te udari u kolu Damljana.
Damljan pade, a ljuba dopade: 15
"Moj Damljane, moje jarko sunce!
"L'jepo ti me bješe obasjalo!
"Al' mi brže za goricu zađe." —
"Ljubo moja, pitoma ružice!
"L'jepo ti mi bješe procvatila! 20
"Al' zaludu, kad s' ne kitih tobom!"
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 421-422.
