Grom i magnet
Grom i magnet
Grom i magnet Pisac: Jovan Ilić |
Onda kad je bura strahovita
Stub jestestva zanijala mahom,
Kad sve tamom obvijeno bjaše
I kad munje oblak šibkajući
Izazivlju vjetre na pozorje :
Grom povija s' u strašnome vidu
Pun bjesnila rikajući gromko.
Sva životna, time užasnuta,
Lik mrtvila na sebe primiše,
Tek jedino pri trepetnom zvuku,
Kl anjahu se tom strašilu samo
Poznavajuć nasilije istog
I njegova svirjepija groma.
Jedan samo u metežu tome,
Krov magnetom koj' zaštićen bjaše,
Klanjati se njemu ne hoćaše
Kô zlikovcu nedostojnom toga.
Grom al' gordi i svirjepstvom znatni
To videći raspali se gnjevom,
Pa naumiv svoje poniženje
Odmastiti, u jarosti grmne
I na njega ustremi se zvjerski,
Kao str'jela leteći s nebesa,
Namislivši da ga posve satre
I pakosnom udovolji srcu;
No kakvi ga napadnu užasi,
Strmoglavce kad sebe opazi,
Gdje u bezdnu kotrlja se mračnu,
Sav izmučen, al' pozno naučen:
"Da zlom kad-tad zlo nagrada biva,
Ko što sije da to i uživa". —
Napomene
uredi- Ova pesma je objavljena u časopisu Podunavka, 1844, br. 19
Izvori
uredi- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 7-8, Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Ilić, umro 1901, pre 123 godine.
|