Grijeh i pokora
Jedan momak jašikovao s jednom đevojkom i prstenuje je, i idući često u tazbinu, a punica mu toliko ne branila, te slučajno momak zgriješi s đevojkom prije vjenčanja, pa kad dozna majka đevojčina, dočeka ga vikom i treskom, govoreći mu: što uradi čudo od sebe i od mene, Bog ti sudio! što mi zabređa šćer? — Pa se tome čudiš? tu nema nikakva čuda, što je tvoja đevojka, a moja zaručnica bređa; ali bi čudo onda bilo da sam ja bređ! Nego je stidno i griješno, pa ko je učinio grijeh, taj će i pokoru, te odmah đevojku vjenča.
Izvor
urediVrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 11–12.