Golubu
Prigodom dvadesetogodišnjice
Dvadeset ljeta nastupiše,
Od kad su ti srasla krila,
Od kad letiš neumorno
Kud te nosi srpska vila.
Dvadeset ljeta letiš čilo
Posjećujuć' srpska vrata,
Donoseći omladini,
Divnu kitu biser – zlata.
Upućivaš srpske tiće,
Da nauče dok su mladi:
Što je dobro i korisno
Za života da se radi.
Poučavaš kako valja
Dragom Bogu ugađati;
Kako treba starijema
Poštovanje odavati.
Ti ih vodiš ovom stazom,
Kuda prava sreća klija,
Naukom ih zagovaraš,
Da im s' mladi duh razvija.
Pokazuješ dužnost svetu,
Da rod mili ljubi žarko,
Da s' za nj' bore i da ginu,
K'o junaci: Miloš, Marko.
Leti, leti, moj „Golube“!
Neumorna širi krila,
Na sve kraje, na sve strane,
Kud god žive Srpčad mila.
A oni će do života,
Blagodarni tebi biti,
Što si njima u mladosti,
Donosio dar čestiti.
„I ja sam ti blagodaran,
„K'o pčelica divnom cv'jetu,
„Jer si moju pjesmu prvu,
„Ti razneo b'jelom svjetu.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora), 1897., Milo Jovović, „Golub“, broj 3., u Somboru, 8. februara 1898., str. 36.