Vjetar ru
Vjetar ru
žu uz polje nosaše,
Na Jovov je šator nanosaše,
Gdjeno Jovo sa Marijom bješe:
Jovo piše, a Marija veze;
Nesta Jovu mrka murećepa
A Mariji zlata žeženoga,
Onda Jovo Mari govoraše:
“Oj Marija, draga dušo moja!
Jeli tebi mila moja duša?
Jel’ ti tvrda moja desna ruka?“
Mara njemu tiho odgovara:
“Vjeruj Jovo, i srce i dušo!
Draža mi je, dragi, tvoja duša,
Nego moja sva četiri brata;
Mekša mi je tvoja desna ruka,
Neg’ četiri najmekša jastuka.“