Vučistrah1/8
| ←Govor sedmi | Vučistrah Pisac: Petar Kanavelić Govor osmi |
Govor deveti→ |
Vidim, ah jaoh i poznam da su i nebesa ista suprotivna mojijem željami, ako u vrijeme kad najveće ja tajati imah moje ime sila mi se čini da se odkrijem; a kada se odkrijem za Lauša; kralja českoga sina, svakako trebuje da poginem, zašto od ruka neprijateljskijeh što ino čekati mogu negoli izgubljenje od žnvota? Nu svakako sam jedanput ovi život posvetio kraljici Kruroslavi; zašto da ga uštedim izgubiti, kada ona zapovjediti bude? Sam glas od nje ljeposti mogo je učinit da ostavim kraljevski dvor ćajka moga i moje rodno mjesto i da se postavim na pogubu strašnu ovako; a sada iznahodim u ljeposti od sunca oskvrnjenje od pakljene nemilosti. Zašto, o nebesa, zrakom najljepšijem od vašega prilijepoga uresa uresiste nje lice, ako poslije utvrdiste one prsi stijenom i kamenom, neka ne može oćućeti plama od ljubavi? Nu se ne čudim, er kako je u ljeposti bez prilike, tako i prilike nejma u nemilosti. Ali svakako služiti ću; najposlije ne može nego se harna ukazati — nije lav, nije zvijer:
pravedno je da se plati
služba vjerna ljubovnika
i da za har har se vrati —
ne nemilos vrla i prika.
Reference uredi
