Vučistrah1/19
| ←Govor osamnaesti | Vučistrah Pisac: Petar Kanavelić Govor devetnaesti |
Govor prvi→ |
SELOMIR: Evo me opeta, o vedra kraljice, prid tobom suproć tvojoj zapovijedi. Prosti, ako sila teža i mogućija mene siluje uljestit u tvoje stanje čestito i ukazati se prid tvoje lice.
KRUNOSLAVA: Još li, o nesvijesni Selomire, imaš smionstvo pristupiti prid onu Krunoslavu koja se teško od tvojijeh nauka uvrijeđena nahodi? prid onu kraljicu kojoj ti je došlo od ruke zakone podavati?
SELOMIR: Nije veće to vrijeme! Najprvo moje proročanstvo, kad ti rijeh da ću te viđet ljubavim užeženu, ispunilo se; a kada priviđeh da ti kruna o dlaci visi, evo se ispunja; zato prosti!
KRUNOSLAVA: Koje mi glase nosiš?
SELOMIR: Gospoda, knezovi i bani, videći tebe najprije otvrdnutu na ljubav, gdje vjerenika nećeš, a poslije užeženu za jednijem potištenijem i neznanijem tuđinom, odlučili su izvaditi tvoga brata Vučistraha iz spile i postaviti ga na to pristolje na kojemu sada sjediš ponosita; i poslali su mene, da ti rečem da se pokloniš htjenju svega kraljestva i da se naučiš odsada biti poslušna zapovijedim kralja Vučistraha.
KRUNOSLAVA: A ko smije?
SELOMIR: He naprijeda! ako ne pogodiš, i život će ti se uzeti.
KRUNOSLAVA: I ne može se inako?
SELOMIR: Nije načina.
KRUNOSLAVA: Moj vjerni Selomire, ako nijesi dosada štedio snage i znanja za uzdržanje moje kraljevske vlasti, molim te, ne uštedi se sada u ovako teškoj potrebi! — (Sama: Ah, Miroslave, jošte da gore trude podnesem, ljubiću te!)
SELOMIR: Vjerna služba moja i misao, u svako doba istruđena za tvoju koris, o gospođe i kraljice, sad mi podava jedan način podoban za uzdržati tu krunu na tvojoj glavi, nu trebuje za malo vremena pogodit htjenju i odlukam od gospode. Rijeti ću da si ti spravna podati mu oblas od kraljestva i poznati ga za kralja i gospara; nu ću joštera napomenuti da nije pravo uzdati se u njegovu ćud opaku, negoli da no ruke bana Radomira, njegova stražanina, poda mu se jestojska koja ima krepos učiniti da jako zaspi, i tako da ga speći donesemo u dvor i postavimo na pristolje. Ako bude mirno i kreposno vladati, da se uzdrži, — to li ne, da se opet jestojskom istom zadrijemlje i povede u spilu, neka, ako bi se spomenuo, čini mu se da je san snio. Znam zaisto da neće vladati nego usiono i oštro i da će se isti bani i gospoda pokajati da su ga izveli; i tako će tebi ostati za uvijek kraljestvo ovo u ruci.
KRUNOSLAVA: Sad te poznam, o Selomire, za najvjernijega slugu od ovega kraljestva! čini što ti je ugodno za moju pomoć, ištom da se utemelji kraljestvo i oblas u mojoj ruci. Pođi, ne ckini! nemoj da tvoje cknjenje porodi kojugod pobunu — pomozi me oslobodi me!
Reference
uredi
