Vučistrah1/17
| ←Govor šesnaesti | Vučistrah Pisac: Petar Kanavelić Govor sedamnaesti |
Govor osamnaesti→ |
SELOMIR: Ljubiš Miroslava?
KRUNOSLAVA: I toliko smiješ?!
SELOMIR: Ljubav koju ti nosim uči me da ti odkrijem slobodno moje misli. Ti, koja maloprije, ponosita i oholna, pod romon zlatnijeh žica pjevaše urese od slobode, sada stavljaš na noge verigu od potištena robstva; ti, koja do časa ovoga u nescjeni si držala najmogućije kraljeve od svijeta, uznosiš se ljubavim jednoga roba nepoznana! Ko ti je srce privratio? ko te tebi ugrabio? ko ti je misao i odluke promijenio? ko li te je ljubit naučio?
KRUNOSLAVA: Tko govori da ljubim laže!
SELOMIR: Sva gospoda, svi vitezi, vas tvoj dvorjednijem glasom vapije i govori da ljubiš.
KRUNOSLAVA: Tvoja mahnitos užiže me prema tebi na omrazu.
SELOMIR: Omraza se porađa od istine.
KRUNOSLAVA: He ljubim, nijesam ljubila, neću ljubiti!
SELOMIR: Imaš ljubiti, nu čovjeka dostojna tvoje ljubavi.
KRUNOSLAVA: Dostojan jes moje ljubavi ko se meni lijep čini.
SELOMIR: Da ako ti se lijep čini, tot ga ljubiš!
KRUNOSLAVA: Ljubim, venem i ginem za njime, i neka me vas svijet čuje: ljubim Miroslava!
SELOMIR: Kajati ćeš se, kad ne budeš na vrijeme!
KRUNOSLAVA: Otidi isprid mene!
SELOMIR: Zvati ćeš me na pomoć, kad ne budem moći podati tebi svjeta, nauka ni pomoći.
Reference
uredi
