Vučistrah1/16
| ←Govor petnaesti | Vučistrah Pisac: Petar Kanavelić Govor šesnaesti |
Govor sedamnaesti→ |
Koji čemer, koji otrov, koji neviđen i nepoznan oganj razgara ove prsi i malo pomalo užiže ovo srce od leda? gorim ali ne gorim? Ah jaoh, ne gorim zapeto, zašto bih ugasila oganj usilovanijem suzami koje mi iz oči utječu. Da ako ovo nije oganj, tot je od ognja sumnja? Nije ni sumnja — biti će muka! Nije muka, ako mi je ugodna! da ako mi je ugodno, zašto se tužim? Ah poznam —ljubav je! Iz tvojijeh razgorenijeh strijela ovi plam ishodi, o ljubavi! znam, znam, ti si zaisto, o ljubavi! Da to jednoga potištena inostranca imam ja ljubiti?! ja, koja sam se oholila i slavila živjeti slobodna od ljuvenoga zavezaja? Ah, slaba ljuska svijest, gdje je veličanstvo kraljevsko, gdje pleme vedro? Vajmeh, dobijena sam! neka me čuje vas svijet — ne haje mi se, ne mogu držati skrovena ovoliko goruća plama: ljubim Miroslava!
Reference
uredi
