* * *
Vučari[1]
Domaćine, rode moj!
Eto vuje pred tvoj dvor.
Dajte vuku sočice,
Da ne kolje ovčice;
Dajte vuku slanine, 5
Da ne slazi s planine,
Dajte vuku vunice,
Da ne kolje junice;
Dajte vuku svašta dosta,
Da ne ide preko mosta. 10
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
- ↑ Pripovijedao mi je pjevač, od koga sam ovu pjesmicu pribilježio, da je u Bosni običaj, da se na „vučiji svetac“ (nije mi znao kazati kad pada) obuče nekoliko momaka u svetačko odijelo, a jednoga obuku u dugačku ko šulju i pokriju ga bijelom platom po glavi: to bude „vuk.“ I onda idu tako od kuće do kuće i pjevaju različne pjesme. Obično pjevaju oni, koji idu uz „vuka“, a on među tim lakrdiše: tako, kad vidi slaninu, stane maukati i iskati dok mu ne dadu. — Kad polaze iz kuće, svaka žena uzme porošak (motovilo), te „vuka parmače“, t. j. guraju ga i dižu mu košulju, „da bolje konoplja rodi“. — To su vučari. I ovo je jedna od pjesama, što ih vučari pjevaju.
Izvor
Krasić Vladimir, Srpske narodne pjesme starijeg i novijeg vremena, knjiga prva, Braća Jovanović, Pančevo, 1880., str. 135-136.
