ČIN PRVI
◄   ПОЈАВА III POJAVA IV ПОЈАВА V   ►

POJAVA IV

BOGOMIL i OTO

BOGOMIL:
Da li danas ja dobivam gosta,
Ili drska nasrtača? Ako
Gost dolaziš, so i hljeb ću s tobom
Podjeliti bracki, a govorim
Nasrtaču: bjež' odavdje brže
Prije nego strašni bog, kom' vidiš
Hram onamo,
Na glavu ti nije izvrnuo
Sve dubove ove svete šume.
OTO:
Mir donosim, oče, i pred tobom
Dubokim se poštovanjem klanjam,
Jer, ako me um ne vara, stojim
Pred vrhovnim leškim svećenikom.
BOGOMIL:
Taj sam; a ti ko si? otkud ideš,
I kamo li sa družinom smjeraš?
OTO:
Pravo tebi iz tevtonske zemlje,
A sa dvora kralja Ritigera.
BOGOMIL:
Tad nam dobro sa tvojima doš'o.
Nu, viteže, tako skoro, tako
Prenagleno ja vam se ne nadah.
Vaš kralj vrli šta mi poručuje?
OTO:
To ćeš čuti iz njegovih usta,
Jer on glavom došao je s nama.
BOGOMIL:
On došao glavom? Šta to čujem?
Ja se nadah njegovom poslanstvtu,
A ne njemu.
OTO:
U svom nestrpljenju
Da kraljicu što skorije vidi
S nama se je na put otisnuo.
BOGOMIL:
Oh! viteže, time on dovodi
U nezgodu i sebe i mene.
OTO:
Kralj na svoju jedva ako misli;
Nu za tvoju žao bi mu bilo.
BOGOMIL:
Još dovoljno ne pripravih Vandu
Na njegovu prošnju; a ta kad bi
Sad popr'jeko bila odbijena,
Vladalac bi toli glasoviti
Podlegao lično poniženju,
Od kakva bih sačuvat' ga htio
I cijenom mojih starih dana.
OTO:
I sam s tobom d'jeleći tu zebnju
Nauman je da ni njoj nit' ikom
Svoju ličnost ovdje ne otkrije,
Do jednomu tebi.
BOGOMIL:
Tu misao
Odobravam; ipak njom se samo
Od uvrede očigledne sklanja,
Da joj isto tajni bol okuša
Ako loša zanj ispadne sreća.
Ali čim je doš'o ne daje se
Već u tome ništa izm'jeniti;
Pa nek bude što Bogovi hoće.
Vidiš one djevice pred hramom?
Među njima kraljica je licem.
Dozvaću je, a i tvoj gospodar
Nek pristupi, pa r'ječima dobro
Izmjerenim izloži joj prošnju.
OTO:
Ovdje?
BOGOMIL:
Nema svečanijeg mjesta
U svoj leškoj zemlji; nad Vandom je
Ovdje jača moja moć no igdje.
Idem po nju; ti po kralja pođi. (Otide.)
OTO:
Bogova mi! kralj Ritiger nije
S nama doš'o ovamo na ruže,
Oštro trnje samo g' ovdje čeka.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.