Aleksa Šantić

Vi mi niste došli u trenutku nekom -
Ja vas u rođenju svom donesoh svijeh:
Kô suze i smijeh, kô čednost i grijeh,
Kao krv i strasti sa plimom i sekom.

Vi ste moga bića nerazdvojni dio -
U dnu duše moje rastete, i s grana
Vašijeh ja plod berem - blago svojih dana,
I bez vas bih samo puki sirjak bio...

Sve dok ste u meni, nikad putem grubim
Neće srce poći... Slavim vas i ljubim,
Vi, zvezde u svodu moje noći trajne!

Vi, jezera moja, što na hridi nage
Moga pusta žića prosipate drage
Rumene korale i smaragde sjajne...

Mostar, 1911.