Bogomili i husiti u Sremu i Bačkoj

Bogomili i husiti u Sremu i Bačkoj  (1928)  Pisac: Stanoje Stanojević

Ne može biti sumnje, da je bogomilska vera iz Bosne rano prodrla i u Srem i Bačku, i da je i tu zadobila pristalica. U 15 veku našli su u tim krajevima zemljišta za propagandu i husite. Tako je u 15 veku u Sremu i Bačkoj, uz pravoslavne i katolike, koji su činili glavnu masu stanovništva, bilo u znatnom broju i bogomila i husita.

Minorita Jakov de Marchya određen je bio u to doba za inkvizitora u Srbiji i u Bosni, ali je on počeo raditi i u Sremu inter fluvios Zawam et Danubium. Međutim njega su tu u radu sprečavali, jer nije imao naredbu i odobrenje da i tu radi. Stoga se on po toj stvari obratio na požeškog komesa Vladislava, koji mu je izdao 25 februara 1437 god. u Đakovu jedan akt, u kome on tvrdi da majorem partem predictarum parcium Syrmie Rascianos inhabitare, i da se u većini mesta u Sremu Rasciani et eciam Bosnenses cum christianis mixtim commorantur. Tu se dalje ističe, da quedam civitates ac ville sectis hereticorum Boznensium ac Huzitarum infecte per pluros annos extiterunt, i da ih je pomenuti Jakov vratio u pravu veru.

Dalje se u tom aktu tvrdi, da i ymmo ex altera Danubii quasi per spacium unius miliaris vel circa mixtim Rasciani et Boznenses heretici cum christianis moram faciunt personalem (E. Fermendžin, Acta Bosne, 1892, 159; st. 172).

U drugom jednom aktu koji je izdan u Valpovu 18 jula 1438 istom Jakovu, tvrdi se isto što i u pređašnjem aktu, a osobito, da su quedam ville et civitates sectis Hisitarum hereticorum infecte (L. c. 163).

Zbog proganjanja jeretika dolazilo je u to doba u Sremu i do nezgodnih pojava. Tako je 1439 u Kamenici cipelar Valentin isukanim mačem napao na sudiju Jovana, a posle sa ruljom udario na sudijinu kuću, gde je u zatvoru bio jedan sveštenik, koji je bio optužen za jeres, pa su demonstranti razbili apsanu i oslobodili uhapšenog sveštenika (L. c. 173-5. Ispit svedoka bio je u Kamenici 19 avgusta 1439 god.)

U jednom aktu iz iste godine ima vrlo zanimljivih podataka o obredima tih jeretika u Sremu i Bačkoj. Tu se priča, da je konstatovano alios in silvis, alios in cellariis, alios vero in molendinis, nonnulos autem in speluncis et cavernis montium et terrarum divina prophanasse, et sub utraque specie a multis retro temporibus communicase, ac sacram eucharistiam nec non sanguinem domini nostri Jesu Christi in quibusdam bursis, ab intus pice subductis, a colo pendentibus, per huiusmodi dampnata latibula detulisse et plurimos nocturno in silencio ad huiuscemodi prophana loca transeuntes, proh dolor, ipsum sanguinem domini nostri Iesu Christi super se et indumenta efudise, ila ut eciam in calceamenta ipsorum usque couflueret et terra exinde non mediocriter aspargeretur.

Na ispitu su jeretici, kaže se u tom aktu, tvrdili, iam ad arma se promptuabant atque pontifices cum clero miserabili neci tradere conabantur (L. c. 176-7).

St. Stanojević

Izvor

• Ctanoje Stanojević, Bogumili i husiti u Sremu i u Bačkoj, Glasnik Istoriskog Društva u Novom Sadu 1 (1928), str. 114–115.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Stanoje Stanojević, umro 1937, pre 87 godina.