Bogić od Morave ženi sinove

* * *


Bogić od Morave ženi sinove

Fala bogu, fala jedinome,
vrlo bogat Bogić od Morave,
od bogatstvo na boga ne gleda,
iska jednak radost da čini,
dve radosti, dva sina da ženi. 5
Što je snila Bogićeva ljuba,
što je snila jedno loše sana,
de letoše dva siva goluba,
te padoše na Bogićeve dvore,
i doneše do dve ruse glave, 10
ruse glave od bele golube,
pa kazuje Bogićeva ljuba,
pa kazuje Bogiću od Morave:
„Čuješ li me, Bogić od Morave,
što sam snila jedno loše sana: 15
doleteše dva siva sokola,
donesoše do dve ruse glave,
ruse glave od bele golube”.
On ne sluša što mu ljuba kaže,
no mi sabra dve kite svatove, 20
i mi uze surle i gočeve,
prvao ide za lepe devojke.
Kad otišli devojačke dvore
tu uzeli te lepe devojke;
pravo idu kroz goru zelenu. 25
Oba brata, oba mladoženje,
vrlo gi je žed nadoleja,
pa slegoše u ladne meane.
Tu izlegla Mara krčmarica,
viknu Mara, do boga se čuje: 30
„Skinite se, veli, neznane delije,
da pijete vino trogodišnje
i rakiju od četiri leta".
Skidoše se, veli, oba brata,
oba brata, oba mladoženje, 35
Ulegoše u ladne meane;
u meane do trijes junaka,
pa mi služi Mara krčmarica,
pa gi služi to li rujno vino,
digoše se do trijes ajduka, 40
pogubiše do ta oba brata,
oba brata, oba mladoženje.
Govorile te lepe devojke:
„Čejte li, vi mladi deveri,
vi viknite Bogića od Morave, 45
nek prebroji kićene svatove,
’al mu izlazu svi svatovi na broj".
Prebroi gi Bogić od Morave,
svi svatovi na broj izlegoše,
sal gi nema oba mila sina, 50
oba sina, oba mladoženje.
Tu ustalja Bogić od Morave,
tu ustalja te kićene svatove,
pravo ide u ladne meane,
kad otide u ladne meane, 55
izlegla je Mara krčmarica,
govori mu Mara krčmarica:
„Skini mi se, veli, neznana delijo,
da mi piješ vino trogodišnjo".
Tu se skida Bogić od Morave 60
pa uleze u ladna meane.
Što da vidi? Čuda velikoga!
U meane do trijs ajduka,
oni piju vino trogodišnjo,
a pred njima do dve ruse glave, 65
ruse glave od njegove sinove;
tu mu služi Mara krčmarpca,
pa mu služi ono rujno vino.
Pije vino Bogić od Morave,
pija, pija, dokle se napija. 70
Pa govori Bogić od Morave:
„Čujete li vi trijes ajduka,
prosto mene malo da poigram?
Da poigram i malo da pojem?”
Govoriše do trijes ajduka: 75
„Prosgo, veli, neznani delijo”.
Pa se diže Bogić od Morave,
podigruje, sablju povađuje,
obrnu gu na levo i na despo,
pogubi mi do trijes ajduka: 80
od trijeset šezdeset papravi.
Kada vide Mara krčmarica,
ona uze kučka da mi bega.
Ufati gu Bogić od Morave,
pa gu odnese na studeni kamen, 85
prekrati gu noge do kolena,
i obe ruke do lakata;
obe gu je oči izvrteja;
pa gu ostavi na studeni kamen,
pa mi uze obe ruse glave, 90
ruse glave od mile sinove,
pa gi turi u svilene bisage,
pravo ide u svoje dvorove.
Ne zapira Bogić od Morave,
ne zapira ni surle ni gočeve. 95
Kad ulego u svoje dvorove,
izlegla je Bogićeva ljuba,
pa dovaća te svilene bisage,
te da vidi što gu darovale.
Što da vidi? Čuda velikoga! 100
U bisage do dve ruse glave,
ruse glave od mile sinove.
Kada vide jednak šumu ufati.
Ne zapira Bogić od Morave,
ne zapira surle ni gočeve, 105
ni mi vraća obe mile snaje,
no gi venča za druge sinove.
Kad gi sveja prvu noć da spiju,
veće dobro sunce ogrejalo,
nema njemu sinovi da se dignu; 110
pa otide Bogić od Morave
pa otide na te vruće sobe;
„Aj, dik'te se, moja luda deca,
kako sam ve lude oženija,
kako ste mi se ludi uspavali”. 115
Govorile obe mile snaje:
„Čuješ li ni, Bogić od Morave,
oba sina, oba su ti mrtvi!”
Ne zapira Bogić od Morave,
ne zapira ni surle ni gočeve, 120
no mi uzima obe mile snaje,
pa gi vraća de gi je uzeja.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 108-111.