Beno Poplesija (Robinja)1/5
| ←Šena četvrta | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena peta |
Šena šesta→ |
MIHOČ: Zaisto, ako ne nađem način s kojijem moću poznat da me ova robinja ljubi, moriro disperato [umrijeću u očajanju]!
MILICA: Gosparu, gosparu Miho, služica ti sam.
MIHOČ: Molim te, Milica, za sad ostavi me se.
MILICA: Nuti, crna, što govori! —- Čuj me, pozdravlja te gospođa i moli te za onu ljubav koju joj nosiš da &..
MIHOČ: Od koje se to ljubavi hvali, ako ja na nju mrzim?
ANICA: Mrziš na nju?! mrziš Anicu koju si njekada toliko ljubio?! Reci mi, zašto me mrziš? jacun ti nijesam vjerna bila? MIHOČ: A koja vjera pribiva u tvojijem prsima?
ANICA: Ona koju sam ti dala da ću te sveđ ljubiti, ona koju si mi do da me nećeš nigda ostaviti — onu koju sada ostavljaš puštajući me! ah jaoh, tužna!
MILICA: Ne plači, moja gospo! — Moj gosparu, nemoj da Ane plače.
MIHOČ: Neka plače, neka pukne.
ANICA: Hvala ti, Miho; ostavljaš me za slijediti jednu robinju!
MIHOČ: Ostavljam te, zašto si dostojna biti ostavljena; slijedim tko jes dostojan biti slijeđen. (Ide tja.)
ANICA: Otide dakle i neće me čuti! tako li, nevjerniče, činiš malu cjenu od one koja za tobom umire?!
MILICA: Čudim ti se, moja dušice, da se ti temu brineš; jes tisuću drugijeh koji za tobom umiraju.
ANICA: Ne govori mi tega, zašto ja samo živem za Mihoča, i za Mihoča hoću umrijeti; i ako me ljubiš, čini da svakako danas u mene dođe. (Ide tja.)
MILICA: Žimi duša, činiću što uzmogu.
Reference
uredi
