25.
Aleje stare
Aleje stare ... Svud tišina groba ...
Korov i trava pokrili su staze ...
Ovdje u gluho i ponoćnje doba
Ljubavi mrtve s mjesečinom slaze ...
Tu drevni dvorac samuje u granju,
Kraj njega ribnjak presušen ... Bez ruka
Kipovi ćute u svom umiranju
I staro drvlje tužno, bez jauka.
O, hajd'mo dalje! Hajd'mo, no u tuzi!
Nek naše duše budu oltar svemu
I tog raspadanja smisao nijemu
Izrazimo tiho u božanskoj suzi! ...
Slušaj! Samrt ‘odi raširenih röka,
I umire drvlje tužno, bez jauka ...
Ćigale (Lošin Mali), septembra, 1905.