Adem-kada
Vezak vezla Adem-kada, mlada nevjesta,
Na čardaku, na visoku džamli-pendžeru;
Sav je đerđef ukapala gorkim suzama.
K njoj dolazi Atif-beže, mlađi djevere,
Pa on pita mladu nevu, Adem-kadunu: 5
»Što je tebi, Adem-kado, mlada nevjesto?
Što si đerđef pokapala groznim suzama?« —
Odgovara Adem-kada, mlada nevjesta:
»Prođi me se, Alif-beže, mlađi djevere!
Tvoja majka, dobra žena, a zlo govori, 10
Da ja ljubim tebe mlada, mlađeg djevera;
A Bog znade i ti znadeš, da bit ne more.« —
U to doba Hasan-aga iz trgovine;
Čizme skida, majke pita: »Gdje mi je žena?«
— »»Evo ti je na čardaku, ne bilo ti je! 15
Ona ljubi Alif-bega, mlađeg djevera.«« —
Zubim’ škrinu, sablja sijnu, ode na čardak;
Sablja zveknu, ljuba jeknu, čedo proplaka.
Uzima ga beg Hasan-beg na b’jele ruke,
Pa ga nosi na avliju, dade materi, 20
Pa posjede dobra konja, ode niz polje.
Kad je bio nasred polja, ravna, zelena,
Sretoše ga mlade šure, pa ga pitaju:
»Dobro zdravo, Hasan-beže, jesi l' od doma?«
— »»Zdravo, zdravo, moje šure, ja sam od doma.«« — 25
— »A kako je Adem-kada, tvoja gospoja?« —
— »»Ostala je na čardaku nogom kopajuć,
Mrtvim očim’ nebo gledeć, zv’jezde brojeći.«« —
To izreče i potjera, ode niz polje.
Mato Boškić, br. 204.
Od Joke Milić iz Sarajeva.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
