AKILE1/PRIKAZANjE DRUGO

Akile
Pisac: Džono (Junije) Palmotić
PRIKAZANjE DRUGO



* * *


PRIKAZANjE DRUGO


KIRON:

     O Kirone, tko bi reko, 285
da u družbi lijepijeh vila,
bojne od slave na daleko,
dragoga ćeš nać Akila?
     A ti, Akile moj lubjeni,
na ovi način srčanoga 290
sama u spili u kameni
mož’ ostavit meštra tvoga?
     Nijesi meni ti kriv. ni jesi;
Teti, majka tva strašiva,
suproć voli od nebesi 295
junačkijem te đjelim skriva.
     Sve koliko bit je tvoje
zviezde su ml znane odkrile,
i luvene tve požude
i tvu lubav objavile. 300
     Uzazno sam, da si u dvoru
krala ovega od otoka,
gdi po sinem taj čas moru
priplivo sam s toga uzroka.
     Život, koji vodiš odi, 305
s životom se ne pogađa,
sa mnom za jedno ki provodi,
kad ti od vila bi čas slađa.
     Ja naučih s pomnom tebe,
ko podložni puk se vlada, 310
kako je biti od potrebe,
gospodovat tko se nada;
     a ti sada s mlađahnijema
djevojčicam danke traješ,
a pucim se podložnijema 315
gospodovat malo haješ.
     Mješte mlijeka ja babina
u mlađahna tvoja ljeta
mozgom vrlijem od živina
zadojih te jur djeteta, 320
     neka mlados tvoja jaka,
jakom pićom odhranena,
protivnikom svijem se paka
vrla ukaže i ognena;
     celovima napisana 325
sad nevidom tva moć gine
i skrovita posred stana
mru viteške tve vrline.
     Koli krati na besjedu
moju od jutra do večera, 330
sad po suncijeh, sad po ledu,
silne od gora zvijeri tjera,
     i ako se k meni ne bi
krvav na stan povratio,
veće krati ja bih tebi 335
oštrijem licem zabavio;
     posred krila dikle mlade,
s malom dikom, s malom časti,
zastane te često sade
bijelo jutro, večer tmasti. 340
     Truđahnu ti sa mnom prije
tvrdi kami bi ložnica;
s razbludnom te družbom grije
meka od veće sad pernica.
     Prije bjehu tvoje dike, 345
s krepkom svijesti srca rada
priplivati plahe rike;
u razbludam pliješ sada.
     Ti po meni sve načine
od bojnoga primi rvana, 350
i nauči sve hitrine
od izvrsna natjecana:
     ko se tvrdijem pod oklopjem
ko pospješan, krepak, stavan,
s štitom, s mačem, s lukom, s kopjem 355
vladat ima vitez slavan;
     ko bojnici oružani
i sređeni bit imaju;
ko se u polu, ko se u strani
neprijateli susretaju; 360
     s bojnom vojskom u okoli
tvrdi gradi ko se obstiru,
i nariplu miri oholi,
i sve obrane nih satiru.
     Htjeh ti jošter lijeke znane 365
i načine sve skazati,
kijem se liječe lute rane,
dotečene posred rati.
     Naučili te i nad sve ino
plemenite sve kreposti, 370
s kijem se dobro stječe istino
i neumrle glas svjetlosti.
     Uz drag romon arpe medne
s tijem naučim Često tebi
ja pripijevah ludi vrijedne, 375
kijeh je svijeto glas pod nebi,
     neka srce tve viteško
izgledat se u nih bude,
da mu nije mučno i teško
djelovati bojne trude. 380
     Od početka lijepa ovako
razlika su prem tva djela:
tve viteško srce jako
odjeća je ženska oplela!
     S luvenijem se natjecanem 385
vjekovita čas ne stječe,
s junačkijem neg rvanem,
ke kriposna krv obtječe.
     Ali što ovo oči moje
zamjeraju sada i paze: 390
koji djevo jak skup ono je,
koje iz Sira grada izlaze?
     Koja je ono djevojčica?
u veselu i u slobodi,
lijepa uzrasta, svijetla lica, 395
svijem ostalijem kolo vodi.
     Akile je moj lubjeni,
nijesam nega ja zabio;
za sve odiću svu promijeni,
svakako mi je drag i mio. 400
     Da na bedri sablu ima,
ali kopje u desnici,
priličan bi Činim svima
od razuma bio božici.
     Iza dubja gusta ovega 405
poć ću skrovno ja paziti,
ke se djelo ima od nega
na ovem polu učiniti.




Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Džono (Junije) Palmotić, umro 1657, pre 367 godina.