Njoj (Omer-beg Sulejmanpašić)

Njoj Pisac: Omer-beg Sulejmanpašić

Pjeva slavuj, tiho pjeva,
zlatu svome pjesmu šalje,
ali pjesma lakokrila
tu ne staje, leti dalje.

I ko znade čul’ ga ona
u sumračne čase ove,
jer dok pjesmom priželjkuje,
njega pjesma na boj zove.



Pitala si jednom
kad si pjesmu čula:
Što li mi je pjesma
slađa od bulbula?

Tvoje oči divne,
tvoj pogled vatreni
i Srbinstvo naše -
jer je daše meni!



Kad zatrubi bojna truba
za slobodu da se gine
otići ću, zlato moje,
za spas naše Otadžbine.

Al’ ću i tad mislit na te
posred krvi i mejdana:
poginem li uzdah jedan
s bojnih će ti stići strana.



Silna je ljubav naša,
ko sunce žarko što je,
ono nam čedo dade,
te spoji i nas dvoje.

U kutu sreće naše
vi ste mi pjesmu dali:
Ti, čedo, Srpstvo milo;
jedini ideali!

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Omer-beg Sulejmanpašić, umro 1918, pre 106 godina.