Ljuba je preča nego sestra i snaa

Oj za gorom za zelenom
Nešto jasno podvriskuje,
Baš k'o grlo đevojačko.
Ode momče da obiđe,
Al đevojče savezano
Tankom žicom ibrišima,
Pak se moli mladu momku:
„Odr'ješi me, mlad junače,
Ja ću tebe seja biti.“
Momče njojzi odgovara:
„Imam seju i kod kuće.“ —
„Odr'ješi me, mlad junače,
Ja ću tebe snaša biti.“
Momče njojzi opet veli:
„Imam snašu i kod kuće.“ —
„Odr'ješi me, mlad junače,
Ja ću tebe ljuba biti.“
Onda momče nju poljubi,
Poljubi je, odr'ješi je,
Odvede je b'jelu dvoru.

Vidi još

• Stevan Stojanović Mokranjac je za deo Pete rukoveti izabrao ovu narodnu pesmu.

Izvor

• Karadžić, V. S. 1824. Narodne srpske pjesme. Knjiga prva. Lipisca. str. 67.