* * *
Ljuba zmaja ognjenoga
Zmaj poleće s mora na Dunavo,
I ponese pod krilom đevojku,
Pod drugijem ruho đevojačko.
Kada zmaju dodijala žeđa,
Pušta zlato u zelenu travu, 5
Ode zlato za goru na vodu,
Kad na vodu tri dilbera mlada:
Jedan veli: da je ufatimo!
Drugi veli: da je obljubimo!
Treći veli: da je upitamo! 10
Čija j' seka, čija j' li ljubovca?
Otidoše, pa je upitaše.
Ona njima tiho progovara:
„Ja sam seja zmaj ognjena Vuka,
„A ljubovca ognjevita zmaja.“ 15
Kad začuše tri dilbera mlada,
Studene joj vode zafatili.
Ode zlato dvoru bijelome,
I odnese studene vodice.
Da napoji zmaja ognjevita. 20
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 148.
