Ljubav k rodu
Sve što mene okružuje,
Podražuje srce moje,
I savjet mi ovi daje:
Ljubi, ljubi Srpstvo tvoje.
Zora rujna kad zarudi,
Kad je ospu zraci blagi;
Divna mi se želja budi,
Da ja ljubim svoj rod dragi.
Uzdignem li oči gore,
Vidim nebo plave boje,
No njem zv'jezde k'o da zbore:
Ubi, ljubi, Srpstvo tvoje.
Tihi vjetrić, miris cv'jeća
I ptičiji poj umilni,
Sve me blagim glasom sjeća,
Da ja ljubim svoj rod silni.
Zvona sveta kad zabruje,
Glas anđelski šapće tio,
I s neba mi navješćuje,
Da ja ljubim svoj rod mio.
Munja nebom kad zasine
I grom pukne smrtonosni,
Želja mi se i tad vine,
Da ja ljubim rod ponosni.
Ah! Ko ne bi ljubio te,
Mili srpski zavičaju!
Pun si slave i divote,
A podoban za me raju.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora), 1897. god., Milo Jovović, „Golub“, broj 11. i 12., u Somboru, 1. juna 1902., str. 180.