Jerko Škripalo1/1
| ←Naslovna | Jerko Škripalo Pisac: Nepoznati autor Šena prva |
Šena druga→ |
JERKO: Signor no [ne, gospodine], signor no, ne okora tvoga svjeta! ako je noćaska rosilo, toliko će, ludno, veće vina biti; hoću da se ončas jutros trga kako sam sinoć naredio.
PERA: Sve je to tako, ali s tvoje avaricije [skuposti] u ničijemu se stranju, nego u našemu, po sve godište bluta poteže.
JERKO: Bluta! tad se najbolje intrata [ljetina] proda, to su konti dare e avere [dati i imati]! Ti se u to nerazumiješ; zato ja nejmam potrebe od meštra: ja znam što činim. (Srce mi je davalo ne vodit je sa mnom!)
PERA: Toliko sam ja sita tvoga u svemu neskladna života, da mi se ne haje, ako će crna Rijeka odnijeti i vino i baštinu; samo mi je žo što sam htjela šes koša grozdja u grad poslat — neće valjat za objesit.
JERKO: Šes koša grozdja! nedam ni šes grozda! Ali si zaboravila što te sam u gradu uglavio, da ako ćeš doć sa mnom na jemanje, neću arbitrija [samovolje]? Per vita mia [tako mi života] držim da ove naše žene, kad ovo izidu na jemanje, item u mantalu, item u vino vareno, item u grozdje &s, sufičente su ovako po intrate prokrenut; zato, jes’ me čula, neću ni tvoga svjeta ni tvojijeh arbitrija.
PERA: Da kad nećeš, pacijencija! Da hoćeš li da Milicu vjerimo za pudara i njega upišeš na sodu, neka izvede iz naše kuće Milicu s intijernom ko se valjada [?] pristoji, da se jednom reče: „Izišla je iz kuće Jerka Škripala djevojka s kuplicom.“
JERKO: Na, na! ovi rog tebi, a ovi rog djevojci; najbolja je to prćija dva roga, šupalj kotlić i buklija.
PERA: Pi, ni! rđavče od ništa, sad bih ti ovu manjicu[?] oko obraza.
Reference
uredi
