* * *
[Ja se šećem od grada do grada]
Ja se šećem od grada do grada,
Došeta se baš do Carigrada.
Svu noć krado, ništa ne ukrado,
Sam' pred zoru konja i sokola,
I od majke, lijepu djevojku! 5
Metnu konja na zelenu travu,
I sokola na jelovu granu,
I djevojku na bijelu ruku.
Malo dremnu, al' se vriško[1] prenu -
Ni konjica na zelenoj travi, 10
Ni sokola na jelovoj grani,
Ni djevojke na bijeloj ruci!
Ja se šećem od grada do grada,
Došeta se baš do Carigrada:
Al' djevojka s carem za večerom - 15
Soko im se po trpezi šeće,
Konjic pase po zelenoj bašči!
|
|
Reference
- ↑ vriško (friško, germ.) - brzo, skoro, svežs
Napomene
Uz zbirku Mileusnića:
Signatura etnološke zbirke: Etn. zb. 81-2-58 br. 37
39. JA SE ŠEĆEM OD GRADA DO GRADA - Obradović br.31
Izvor
- Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 98.
