Jagoda devojka i Feta Begović
Sunce zašlo, sumračje se vata,
A u dvoru kapi vode nema;
Jetrve se u dvor sazivaše,
Čiji redak za goru na vodu -
Red dopade Jagode djevojke. 5
Al ne smije Jagoda djevojka,
Od Turčina Feta Begovića,
Koju junak u majke prosio,
Sedam puta u sedam godina!
U Jagode domišljena majka, 10
Pa s nje svlači ruvo djevojačko,
A oblači ruvo nevjestinsko,
Pa joj meće na ruke prstenje;
Al na vodi Feta Begoviću,
Bojnim kopljem vodu zamućuje. 15
Al govori Jagoda djevojka:
„Ne mut vode, ieznana delijo!
Vojno mi je sa vojske došao,
A u dvoru vode ne našao,
Ne smijem mu mutne donijeti!” 20
Al govori Feta Begoviću:
„Bogom tebi, tanana nevjesto,
Čija s ljuba, čija li si seja?”
Al govori Jagoda djevojka:
„Ja sam ljuba Jove Popovića. 25
A seja sam Marka Kraljevića.”
Al govori Feta Begoviću:
„Ja i Jovo, dva po bogu brata,
Ti si moja po Bogu sestrica!”
Pa joj grabi vodu u sudove, 30
Pa joj daje lake pratioce,
Jer je sama i neima druga,
Da joj nije kroz goricu tuga;
Pa on ide staroj miloj majci:
„Moja majko da ti nešto znadeš! 35
Kad se mlađen oženio Jovo,
Danas sam mu ljubu ja vidio,
Lipa li je, jadi je ubili!”
Al govori stara mila majka:
„Ćut gursuze, moj jedini sine! 40
Nije s mlađai oženio Jovo,
Ono j' bila Jagoda djevojka,
Koju s junak u majke prosio,
Sedam puta u sedam godina,
Ona tebe prevarila lipo!” 45
Ciknu, vrisnu Feta Begoviću,
Ciknu, vrisnu kao zmija ljuta:
„Varaše me Turci i kauri,
Niko mene prevarit ne može,
A danas me prevari djevojka - 50
Da je koja, ne bi ni žalio,
Već baš ona Jagodna djevojka,
Što ju junak ja u majke prosi,
Sedam puta u sedam godina!”
