Jagluk dade, pa na jastuk pade
Ili grmi, il' se zemlja trese?
Niti grmi, nit' se zemlja trese,
Već Viliһi sestru udavaju
Za onoga bega Tankovića,
Tridest ovnov' zaklaše kurbana, 5
Tri turbeta nova načiniše,
I četiri vetka ponoviše,
Da im seka zdravo Čemer prođe,
I široko polje Glasinačko,
Do bijela Tankovića dvora. 10
Kad su bili kroz Čemer planinu,
Udri kiša, za njom susnježica,
Pokisoše u gori svatovi,
Smrznu im se lijepa djevojka,
Smrze joj se duvak za feredžu, 15
A feredža za zlatna kaftana,
Zlatan kaftan za tanku košulju,
A košulja za pleći bijele,
Kad su došli Tankovića dvoru,
Vode svate u tople podrume, 20
A djevojku na visoku kulu,
Dohodi joj mila svekrvica,
Ne veli joj: „jel' ti onaho zima?“
Već joj gleda stasa i uzrasta:
„Moja snaho, lijepoga rasta! 25
„Lijepu te odgojila majka
„Za mog sina bega Tankovića."
Dok eto ti mile zaovice,
Ne veli joj: „je l' ti snaho zima?“
Već joj gleda po košulji veza: 30
„Snaho moja, lijepoga veza!
„I mene ćeš, vako naučiti.“
Dok eto ti mile jetrvice,
Ona nosi u naramku sina:
„Pitaj, sine, svoje mile strine: 35
„„Moja strina, je si li ozebla?""
Kad to čula lijepa djevojka,
Ona vadi jagluk iz njedara,
Pa ga daje milom jetrviću,
Jagluk dade, pa na jastuk pade, 40
I umrije žalosna joj majka!
